ATMOSFERA (SLAVSKA)

Za stolom ovim
Na kom gori svijeća krsna*
Sreću se lica raznovrsna:

Tetka Stana
Pričom nikom ne da mira,
Čuju je i stanovnici svemira.
Komšija Miodrag
Nadglasat bi je htio,
Pa evo već pije sedmo toplo pivo.
Baš s’ njim se u piću našla utrkivat’
Mlada braća,
Od kojih sad ni jedan ne shvaća
Kad kući treba da se vraća.
Aleksa i Mitra
neprimjetni zamalo bješe,
Da Mitra po novčanik ne morade da se vrati
Pješ’e.
Komšinica
Promrznutih nogu
Sjela je do rođe,
Pa se nikako ne mogu sporazumijet’
Oko jedne stvari:
Ako ti se puši, ti cigaretu, rođo, na terasi zapali,
Da komšije vrata pritvorit’ mogu,
Da ne bude više hladno oko nogu.
A rođo je namignut’ znao
I migom je konu s dimom oduvao…
Dok dugačka trpeza od raskoši kipi,
U dvorištu Bobi laje na snijeg
Što po mraku sipi.
Iako sve već gotovo je,
Slavljenika djeca još nove čokolade broje
I na svaki škrip trče do vrata i pitaju
Ko je?!

 

 

 

*Uobičajeno je da se svijeća, koja gori na stolu za vrijeme obilježavanja slave, naziva “slavska”. Meni je više odgovaralo da upotrijebim “krsna”, pa sam u biblioteci malo tražila da li je to pravilno. Ostavila sam ovako (krsna), jer sam istu upotrebu našla u knjizi Azbučnik Srpske pravoslavne crkve po Radoslavu Grujiću (str. 235: “Obredni predmeti S. jesu: krsna sveća, krsni kolač…”)

*Naslovna fotografija NLO je, u stvari,  kupola manastira “Duga Njiva” 

Ivana

Ivana

Povezani postovi