ČOVJEČE, OTKUD DECEMBAR?!

Govorili su meni stariji, iskusniji:

– Ehee, vidjećeš za koju godinu kako vrijeme leti!
Pa, mislim, može li brže od ovoga? 
Mogao je, Šumaher.

Baš mi je zanimljiva ta…PROLAZNOST.
Neuhvatljiva.
Životi pojedinaca prolaze, ali o(p)staje vrsta.
Građevine, takođe.

(Dok nekome ne padne na pamet da:
1. Ili ratuje pa poruši sve godinama građene objekte.
2. Ili odluči da izvrši teroristički napad.
3. Ili, pak, majka priroda upetlja prst sudbine.)

O(p)staju i gluposti. 
Veliki ljudi. 
Bolesti. 
Piramide. 
Izbori. 
Stounhenge.
Dobra muzika.
Još uvijek, mada ne znam kako, opstaju i bijeli nosorog i slon.
Međutim, kao što pročitah negdje – Život nema reprizu.
Zato, trebalo bi bar pokušati udahnuti ovaj oštri vazduh, koji podsjeća na praznike nagovještavajući nastupajuće pretprazničko ludilo. (Znate ono, Sv. Nikola, pa Nova godina, Božić, obilježavanje Krsne slave-udri u plač od silnih briga kako ćeš sve to finansijski izdurati! Djeca, unučići, sestrići, svi kao laste zinu i nadaju se tada dozi crvića!)
Kako to, pretprazničko, izgleda u velikim gradovima, znaju oni koji su ih posjetili u ovo doba, a mi se moramo zadovoljiti listanjem časopisa, neta, a onaj ko ima više sreće-slušanjem priča onoga ko je bio tamo negdje…
Ono što tada vidimo i čujemo, jeste maštovitost, ludost, zabava, veselje-život. Sve ono što, čini se meni, nama nedostaje.
A znali smo se ludirati, veseliti, družiti-živjeti.
Ne mislim na druženje preko društvenih mreža, sms-a. To mi je previše nestvarno, iako, činjenica, još jedino prisutno. 
(Imam oko 1.230 prijatelja na FB-u a nemam s kim da se družim-reče čak i Lisa Simpson!)

Nego, šta vi mislite o ovoj prolaznosti?

Tik-tak, tik-tak…
Kako bi bilo uhvatiti trenutak, neki, bilo koji, koji odaberemo, na trenutak?
Znam, odmah bi bilo- Možda sam trebao neki drugi uhvatiti!
Ili, bi to stvarno bilo besmisleno?
Ili bi sve stalo?
Pitam se, pitam.

Znam i da ovu, kao i sve ostale poruke skrivene u mojim prethodnim izlivima energije, mogu shvatiti samo ljudi. LJUDI. Koji žele da žive i osjećaju. 
Ne oni koji imaju neku od osobina Homo sapiensa po kojoj liče na čovjeka i koji gaze sve ono dobro pred sobom. Kritikuju. Pametuju. Određuju.
nemaju pojma o životu.

Kažu da decembar donosi nove odluke, pozitivno razmišljanje, poklone.
Da, znam, nekome da. Nekome, nažalost ne.
Ako nama donosi barem jedno od pomenutog, potrudimo se oko toga. Zapnimo iz petnih žila unoseći ovaj put malo više pozitivne energije…

Previše je zla oko nas.
Ko zna, možda se i isplati.

Ivana

Ivana

Povezani postovi