ČUDNA ŠUMA

Sjedim na panju. Trčala sam a sad je tiho.

Bubnjanje u ušima i grlu prestalo je.

Čuh tihi dodir kapljice rose i bubamarinog krila…

Opet je sunce to koje budi čaroliju ovog mjesta. Zraci svojim dugim prstima vajaju sjenke različitih oblika.

Postadoh svjesna ljepote oko sebe.

Osjećam se kao uljez, ustvari.
Pitam se hoću li uspjeti da za ovu ukradenu divotu iz unutrašnjosti šume pronađem riječi vjerodostojne mom osjećaju?
Sklapam oči, da još više upijem, što reći i zapisati ne umijem.

Osjetih. Osmijeh i suza krase mi lice.

Svoj udio u građenju savršenstva svojom pjesmom poče i solista koga ne vidim. On raznolike, čudesne oblike obavija svojom muzikom, komponovanom od strane nedokučivog genija.

Odjednom, bršljan poče da pleše po meni i ja pustih njemu i mravima, paucima, gusjenicama i komaricama da me vode.
Mirna i tiha. Jer više nemam tijelo. Ovdje i gravitacija gubi smisao.

Gljive postadoše školjke sa najljepšim šarama.
Na grane se zakačiše korali neobičnih oblika i boja: žute trubice, naranžaste lepeze, modre  trakice…

Uplivah u sve oko sebe.

Ivana

Ivana

Povezani postovi