Greetings

Praznici, praznici…
Juče sam bila svjedok jedne zaboravljene, a lijepe geste.
Osoba A, (neka bude kao u Kviskoteci…) juče je poštom dobila čestitku. Da pravu, papirnu.

Nevjerovatno kako komadić papira (naravno pozitivnog sadržaja) može ozariti lice.
Sjećate li se kada ste vi poslednji put dobili ili poslali čestitku? A da nije elektronska?
Da li ste to uopšte ikada vidjeli?
Ne mislim na one, poslovne ili sa logom neke političke partije, već na one koje vam poštar donese, sa markicom na poleđini?
Prva čestitka je napravljena davne 1843. godine, u Engleskoj, po motivima Džona Kalkota Horslija, a distribuirao ju je ser Henri Kol.
Na našim prostorima običaj slanja čestitki ustalio se u 19. vijeku.
Danas stvaramo nove običaje.
Računar, laptop, tablet, notebook, smartphone…
Onda sms, e-mail, chat, skype, fb, twitter, instagram… Mreža.
Olovka i papir?
Pismo i čestitka? Samo vi i vaša neumrežena kreativnost?
Sve veća primjena informacionih i komunikacionih tehnologija doprinijela je da se ovi mali papirni glasnici lijepe riječi zapostave.
Ako ste pročitali do sada napisano, onda potražite olovku i papir, odnosno čestitku i zaposlite vijuge, jer nije to kao na netu: klik na sajt koji nudi najljepše besplatne e-čestitke. Tamo, sve kategorije: novogodišnje, božićne, rođendanske itd. Još ne moraš da misliš ni šta da napišeš jer nude i veliki izbor za vas već sročenih misli. (Bože, kao da znaju šta prema nekome osjećamo!)
Nemojte padati na tuđe osjećaje!
Imate ih i vi.
Obradujte nekoga svojim riječima. Crtežom.
Pa ako imate, a taj neko nema, ubacite i koju šuškicu u koverticu!
Zalijepite markicu i pravac poštansko sanduče!

Srećni praznici!
Ho-ho-ho!

Ivana

Ivana

Povezani postovi